Osteopatija – uvod i istorija

Sve češća ukočenosti leđa, vrata, ramena, hronicni umor i drugi simptomi, znak su poruke naseg tela da smo negde nesto „pogresili“. Osim klasicnih fizickih trauma, kao sto su nezgodni iznenadni pokreti, incidenti, pad u odredjenom polozaju i mestu i slicno, nepravilno drzanje tela odnosno posturalni disbalans, svakako je razlog stil zivota, stres koji se akumulira svakodnevno bas u predelu vrata, pre svega na prelazu izmedju torakalnog i vratnog segmenta.

Takodje na ove disfunkcije i bolove mogu uticati i problemi nekog od unutrasnjih organa; ako imamo situciju bolova u ledjima, primarni problem moze biti poremecena funkcionalnost zeluca, koja se odrazava na torakalnom nivou kicme ili pak bubrega i debelog creva koji moze biti uzrok bolova lumbalne kicme ili pak besike i problema sa ciklusom kod zena-

Takodje problem prostate kod muskaraca, kao i disbalans u karlici; ovo su neki od elemenata koji mogu uticati na bolove u ledjima, vratu ili ramenu.

Koliko loše životne navike utiču na ove zdravstvene tegobe?

Uticu itekako; pre svega posturalni stres, odnosno lose drzanje, previse sedeci polozaj, emocionalni stresovi, komplikovani i nereseni psiho-emocionalni konflikti, sekiracije,nepravilna ishrana, nepravilno disanje, sve ono sto zaista urusava zdravlje vremenom i ne samo za bolove u ledjima ili u uopste osteo-miscnog sistema vec i sire.

O osteopatiji

Nameštanje kičme kad se govori o osteopatiji, prva je asocijacija baš upravo ta, ali i drugih zglobova, rmena, karlice, kuka, kolena itd., odnosno oslobađanja priklješštenih živaca, gde tako dolazi do poboljšanja cirkulacije krvi i limfe i ponovnog uspostavljanja ravnoteže u organizmu i ne samo u fizikalnom smislu.

Poslednjih godina je sve popularnija u čitavoj Evropi, a decenijama unazad i u SAD, Kanadi i Australiji, gde je priznata kao zdravstvena grana ili specijalizacija.

Nastala je sredinom 19. veka u SAD-u. Osnovao je dr. Andrew Taylor Still, lekar oposte prakse, čiji je cilj bio lečenje obolelih bez lekova i hirurških metoda.

Osteopatija je posebna zdravstvena grana, precizno regulisana i definisana i ne studira se u sklopu medicinskog fakulteta.

Rec osteopatija dolazi od grckog ,osteo – kost i pathia – patnja; Osteopatija je opširan manualni, dijagnostički i terapeutski postupak, koji se primjenjuje sa svrhom da omogući lečenje kad se oštećenja osteo-mišićnih odnosno artikularnih anatomskih sistema,dijagnoziraju i koriguju.

Ovde govorimo o strukturalnoj osteopatiji, ali je ona mnogo više od toga, jer koriguje i unutrašnje izmeštene organe (visceralna osteopatija), te ritam cefalo-rakidijalne ili cefalo-spinalne tečnosti (likvor) koje kruži po membranama u kranijalnom delu (u glavi), ili po ostalim tkivima organizma, (cranio-sacral therapy ili kranijalna osteopatija).

To su tri osnovne oblasti, fizikalna, visceralna i kranijalna, kojima se osteopatija bavi, ali sa potpuno različitim prilazom, dijagnozom i terapeutskim tehnikama.

Kako i koliko nam u rešavanju zdravstvenih tegoba može pomoći osteopatija?

Osteopatija pomaze dosta u smislu sto uzima u obzir sve one navedene komponente pogorsanja zdravlja. To zapravo vrsi distinkciju osteopatije od ostalih medicinskih tehnika.

I u tome i jeste zapravo filozofija osteopatske medicine, traziti uzrok neke disfunkcije i bolesti i edukovati pacijente o znacaju vezbi, pesacenja i zdrave ishrane.

Znaci, pomoci pacijentu da se oslobodi bolova i lose pokretljivosti u nekom od zglobova, ali i traziti uzroke koji su doveli do takvog zdravstvenog stanja, te se koncentrisati u tom smeru kako se disfunkcije i problemi ne bi ponavljali.

Takodje i skoro kompletna anamneza svih ostalih problema i smetnji ne samo u fizickom vec i psiho-emocionalnom i psihosomatskom smislu

Osteopatija je posebna zdravstvena grana, precizno regulisana i definisana i ne studira se u sklopu medicinskog fakulteta.

Na koji način deluje osteopatija?

Osteopatija deluje putem ručne metode kojom osteopata utvrđuje izvor tenzija i blokada u telu a koje mogu uzrokovati bol, oslabljenu cirkulaciju, ograničenu i otežanu pokretljivost ili neke druge telesne disfunkcije.

Nakon toga, primjenjujući odgovarajuću tehniku, osteopata oslobađa tenzije u tkivu čime se poboljšava cirkulacija i pokretljivost nekih disfunkcionalnih komponenti osteo-misicnih sistema i citavog organizma.

Zdravlje je prema definiciji Svetske zdravstvene organizacije (WHO), stanje potpunog fizičkog, mentalnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.

Zbog toga u evropskim zemljama kod osteopate odlaze i pacijenti prevencije
radi.

Specifičnost i prednost osteopatije

Koje u prednosti osteopatije u odnosu na druge metode lečenja?

Ono sto zapravo vrsi distinkciju osteopatije od ostalih medicinskih tehnika, je cinjenica da je ona najkompletnija integrativna medicina bilo u dijagnostickom bilo u terapeutskom smislu.

Kad govorimo o ovim terminima ne mislim na razne laboratorijske i druge nalaze kao ni na lekove ili hirurske zahvate.

O tome ce brinuti lekari specijalisti, jer i sam osteopat ce traziti od pacijenta da ponese sve svoje nalaze, ali hocu da podsetim da je osteopatija pre svega manuelna medicina, te testovima i palpacijom terapeut utvrdjuje probleme na zglobovima, misicima, mobilnost i motilitet unutrasnjih organa, kako bi shvatio uzrok bolova koje pacijent ima a koji ne moraju biti tamo gde on oseca te bolove.

Ako se osvrnemo na koncepciju istocnjacke medicine, donekle modifikovane u zapadnom svetu, da je sinonim dobrog zdravlja zapravo balans takozvanog „trougla zdravlja“, shvaticemo da se osteopatija bazira na takvim principima.

Naime ako su komponente tog „trougla“ fizicka, biohemijska i psiho-emocionalna, onda imamo sve elemente da sagledamo jednog pacijenta kao posebnu svojstvenu osobu u njenoj integralnosti.

Objasnicemo sta to znaci; fizicka komponenta, su zapravo sve problemetike osteo-misicnog sistema i unutrasnjih organa, takozvane somatske disfunkcije.

Biohemijska komonenta se odnosi pre svega na ishranu, odnosno pravilnu i adekvatnu ishranu, dok je psihoemocionalna, kao sto i sama rec kaze, vezana za sve ono sto nam se dogadjalo od najranijeg detinjstva pa nadalje i nase emocionalne reakcije na te dogadjaje; ovo je najteza komponenta „trougla zdravlja“ i za dijagnostiku a posebno za terapije zato sto zahteva kompletnu saradnju pacijenta s terapeutom, njegovo poverenje i otvorenost.

Bol duse ce sigurno prouzrokovati i bolove u nekom delu tela, pocev od nase „najslabije tacke“ na primer kicma, zeludac, rame, jetra, i slicno.

Osteopatija pedijatrijskog uzrasta

Svakako, sve vise je terapeuta osteopata koji se specijalizuju za tzv.pedijatrijsku osteopatiju; cak stavise je indikovana za novorodjancad posle 4-6 meseci zivota radi “elaboracije” post-partum traume sto vazi i za majku.

Indikacije za primenu osteopatije kod dece su u zvisnosti od uzrasta ali se pre svega odnose na funkcionalnost likvora,gastro-intestinalne probleme, poteškoće pri gutanju, nekontrolisani plač, povraćanje, nesanica, alergije, lagana deformacija kostiju lobanje, iskrivljenja vrata; takodje i problemi sa kicmom-skoljioza, kuka, kolena i stopala, mucanje, poremećaji u ponašanju, vrtoglavice i glavobolje, itd.

Koja je razlika između osteopatije i kiropraktike?

Osteopatija je metoda koja je vremenski nastala pre kiropraktike i u kojoj počivaju njeni koreni.

Iako obe metode pri tretmanu koriste manuelnu tehniku i holistički pristup, ipak se razlikuju u određenim važnim elementima a pre svega u tome sto je osteopatija “kompletnija” holisticka integrativna medicina.

Kiropraktika pre svega tretira koštano-mišićni sistem i otklanjanje bolova i disfunkcija odredjenog segmenta dok je osteopatija usmerena na organizam u celini, pronalazeći i odstranjujući uzroke koji su doveli do bolesti ili poteškoće, a ne samo tretirajući osledice.

Upravo zbog toga se često događa da se osteopatijom leče i razne respiratorne, gastrointestinalne i druge bolesti i poteškoće koje naizgled nisu usko povezane s kostima i zglobovima, što ujedno predstavlja i temeljnu razliku između ove dve metode.

Svakako najbitnija razlika je u tome sto osteopatija “namesta” i izmestene unutrasnje organe kao i traume kranilanih disfunkcija (na glavi); u tom smislu je vrlo dobra cranio-sacral therapy, pogotovo kod dece u pedijatrijskoj osteopatiji, koja se bavi balansom tecnosti likvor.

Osteopatski pregled

Posebnost osteopatskog pregleda i tretmana je da ce osteopat pogledati jednu osobu „od pete do glave“ bez obzira zbog kog bola je dosao.

Prilikom prve posete pacijent upoznaje osteopatu s razlozima dolaska, postojećim stanjem i celokupnom anamnezom koja predstavlja detaljne navode o bolesti, simptomima i vremenu trajanja problema.

Ukoliko se radi o bolnim stanjima, važan je što je moguće detaljniji opis bola, mesto na kojem se bol javlja, naznaka da li se bol širi i u kojim smerovima, u koje doba dana se javlja i sl.

Navedene informacije važne su za određivanje dalje terapije.

Nakon toga sledi detaljan pregled tela, kako bi osteopata dobio opstu sliku stanja organizma i odredio prirodu i jačinu problema. Osteopatski tretman i pregled se uvek izvodi ručno, a tehnika koju osteopat primjenjuje u konkretnom slučaju zavisi od delova tela koje je potrebno tretirati.

Svi testovi su takodje vezani za manuelnu medicinu radi odredjivanja tacne dijagnoze.

Strukturna osteopatija se primenjuje za tretiranje mišića, zglobova, ligamenata i kostiju, viscelarna ostepatija namenjena je tretiranju unutarnjih organa dok se kraniosakralna osteopatija koristi pri tretiranju glave, kokcigealne kosti (trtice), raznih konfliktnih emocionalnih situacija koje su ostale “neresene”.

Dužina trajanja osteopatskog tretmana je da prvi prgled i terapija traje cirka 45-60 minuta, dok svaki sledeci i kontrola traju u proseku oko 30-40 minuta.

Kome se preporučuje

Preporučio bih je svim osobama koje imaju probleme ne samo sa zglobovima i misicima vec i sa unutrasnjim organima, sa opstim ne zadovaljavajucem zdravstvenim stanjem, hronicni umor, osecaj nedovoljne zivotne energije, glavobolje, ne zadovoljavajuce relacije i ponasanje sa partnerom ili uopste u porodici i drustveno-socijalnim situacijama; narocito one osobe koje su posetile „sve“ terapeute i lekare ali i dalje imaju nesto „nevidljivo“ sto ih muci i nedaje im mogucnost potpunog opustanja
i normalnog zivljenja.

Sustina osteopatske medicine je da pomogne organizmu jednog pacijenta kako bi svi njegovi somatski sistemi i segmenti kao i psihosomatski bili u sto boljem balansu , kako bi i sam organizam preuzeo ulogu samoorganizovanja i samoizlecenja, sto je i najbolji i najprirodniji nacin lecenja.

predstojeći događaji

Imate pitanja?

 

Pozovite nas uvek
+381 65 3000 723