Energetska integrativna psihosomatika

Sta je NATUROPATIJA

Naturopatija je zdravstvena disciplina (zasnovana na poštovanju zakona prirode), tradicionalne (komplementarne i alternativne) medicine i nauka o prirodnoj ishrani, umetnost promocije zdravlja i prevencije bolesti, (eliminisanjem njihovih uzroka), kako bi se postigao optimum zdravlja, koje može biti ugroženo genetskom predispozicijom, nutricionističkim dizbalansom i neuravnoteženim stilom života.

Doktori naturopatije se ne „bore“ sa bolešću već sa njenim simptomima, i u svom radu oslanjaju se na prirodno isceljenje, vitalnu energiju i inteligenciju organizma, pokušavajući da ponovo uspostave njegovo normalno i zdravo funkcionisanje. Zato uloga naturopatije nije da izleči, već da kao dopuna terapijskih procedeura zvanične medicine, pomogne telu da održi ravnotežu i ojača sposobnost samoizlečenja, primenom prirodnih faktora.

Istorija

Principe naturopatije među prvima je primenjivao grčki lekar i filozof Hipokrat i njegova medicinska škola oko 400. p. n. e..

Hipokrat i njegovi učenici su verovali u veliki značaj lečenja celokupnog tela, kako bi se pronašao uzrok bolesti, i smatrali da je izuzetno važno lečiti bolesnika u skladu sa zakonima prirode.

Čovek je oduvek bio deo prirode i univerzuma, a zdravlje se moglo postići samo živeći u skladu sa prirodom i univerzumom.

Hipokrat i njegovi učenici shvatali su da ako se povrati životna snaga, telo će prirodnom snagom samo sebe isceliti.

Po Hipokratu sklad u telu ostvaruje se pravilnom ishranom, hidroterapijom, odmorom, suncem i postom. Zaato je on tvrdio da životna snaga kreira univerzum i prirodu, prolazi kroz telo čoveka, a njeni poremećaji u telu dovode do bolesti.

Za njega je zdravlje bilo izraz harmonijske ravnoteže između različitih komponenti ljudske prirode, okoline i načina života i da je priroda najbolji lekar.

Kao medicinski sistem u okviru tradicionalne medicine naturopatija je pod tim nazivom nastala u Americi krajem 19. veka, na osnovama evropske tradicionalne medicine. Ovakav oblik medicine praktikovao se stotinama, ako ne i hiljadama godina pre. Sredinom i krajem 19. veka u Americi su standardne škole medicine podučavale upotrebu biljaka, nutricionizam i homeopatiju paralelno sa hirurgijom.

S vremenom, farmacija je izolovala komponente biljaka i razvijala potencije sintetskih komponenti koje su ujedno imale i imaju i danas mnoge toksične nuspojave. Razvojem antibiotika dugoročne posledice njihove dugotrajne upotrebe nisu se sagledavale već samo njihova relativna brzina i snaga delovanja, te su sporiji i postepeniji učinci naturopatske medicine gotovo sasvim potisnuti i zanemareni početkom 20. veka.

Naturopatija se najviše primenjivala u SAD, Evropi, Kanadi i Australiji.

Samo u SAD do kraja 1920. bilo je 22 koledža u kojima su se sticala diplome za ovu vrstu lečenja, koje je zvanično bilo odobreno i primenjivano u 26 država u SAD.

Naturopatija nije pravno regulisana u Velikoj Britaniji. U 2012, u javno finansiranim univerzitetima u Ujedinjeno Kraljevstvo napušteni su alternativn programi medicini, uključujući i naturopatiju.

Holisticki pristup

Naturopatska medicina, u borbi protiv bolesti svoj rad zasniva na holističkom pristupu, što znači da je namenjen lečenju celokupnosti osobe uz pomoć prirodnih isceljujućih faktora.

Naturopatija je alternativni sistem lečenja koji koristi široki spektar pristupa, kao što je lečenje biljem, ishrana, manipulacija tela, akupunktura, telesno vežbanje, smanjenje stresa itd.

Dobro obučeni naturopatski terapeuti mogu dijagnostikovati bolest primenom mnogih metoda koje su istovetne sa onim koje koristi u svakodnevnom radu konvencionalna medicina (slikovne-radiološke metode, laboratorijski testovi, fizikalne metode i drugi testovi) uz pomoć kojih pokušavaju da identifikuje problem. Takođe, mogu koristiti i Primenjenu Kineziologiju, manuelne test- tehnike u cilju diferencijalne dijagnostike.

Naturopatija u tretmanima uglavnom ne koristi klasične lekove, terapiju zračenjem, ili velike operativne zahvate.

Normative i vrednovanje naturopatije

Zato su se širom sveta s kraja 20. veka, sve više javili zahtevi da SZO obezbedi normative za rad neturopatske medicine i utvrdi procedure, kojima će se sprovesti istraživanja i evaluacija pojedinih metoda u ovoj i drugim oblastima tradicionalne medicine. Vlade mnogih zemalja, koje su u svojim zahtevima tražile od SZO da obezbedi i standarde, tehničke smernice i redovno objavljuje informacije po tim pitanjima primorale su SZO da 1997. propiše „Opšte smernice za metodologiju istraživanja i vrednovanje tradicionalne medicine SZO“ .

Principi Naturopatije

Postoji šest bazičnih naturopatskih principa koji se primenjuju u Severnoj Americi, koji nisu istovetno prihvaćeni od strane drugih naturopata, i to su :

  • zdravlje je snaga prirode,
  • identifikacija i tretman uzroka oboljenja, a ne samo simptoma,
  • koncept, najpre ne škoditi (lat. primum non nocere),
  • terapeut je učitelj,
  • lečenje kompletne individue
  • prevencija bolesti – bolje je sprečiti nego lečiti .

U procesu isceljenja naturopatija primenjuju sledeća četiri postupka:

  • ponovo uspostavljanje uslova za zdravlje,
  • stimulacija vitalne snage,
  • usklađivanje i ujednačavanje oslabljenih organskih sistema pomoću tonika, ishrane
  • izgradnja sistemske harmonije organizma.

Naturopatski terapeut na osnovu simptoma najpre mora da utvrdi prirodu oboljenja i uzroke koji ga izazivaju, a zatim da predloži način uklanjanja štetnih činilaca ili njihovo ublažavanje.

Pridržavajući se ovih principa u terapiju se uključuju dijete i dijetetski suplementi, lekovito bilje, hidroterapija, masaža i zdrav stil života.

Ovaj protokol, kombinovan zajedno sa lečenjem lekara opšte prakse, smatra se najpogodnijim terapijskim pristupom oboleloj osobi

Edukacija naturopatske medicine uskoro kompletne informacije o trogodisnjim studijama

U pripremi ostale informacije o ovoj edukaciji

predstojeći događaji

Imate pitanja?

 

Pozovite nas uvek
+381 65 3000 723